Habsburška Monarhija i Austro-Ugarska (17.–19. st.)
Dolaskom Habsburgovaca vinogradarstvo u Virovitičkom kraju doživljava modernizaciju i preporod.
Uređenje vinograda i agrarna politika
Nakon oslobađanja od Osmanlija krajem 17. st., vinogradi su sustavno uređivani. Dodjela zemljišta doseljenicima i vojnicima, vođenje katastarskih knjiga i kontrola kvalitete vina podigli su pravnu sigurnost i standarde proizvodnje. Vinogradi su se širili na Bilogori, Papuku i manjim brežuljcima Podravine, a manji podrumi sve češće u kućama građana.
Građanski sloj i vinska kultura
Razvoj trgovačkih puteva i željeznica omogućio je plasman vina u veće gradove i inozemstvo. Građanski sloj (obrtnici, trgovci, činovnici) ulagao je u vinograde, podržavao sajmove i razvijao vinsku kulturu i običaje. Vino postaje sastavni dio društvenih događanja – od crkvenih svečanosti do obiteljskih okupljanja.
Zadrugarstvo i prve vinske udruge
Krajem 19. st. osnivaju se prve poljoprivredne i vinske zadruge. Omogućavale su zajedničku nabavu sadnog materijala, borbu protiv bolesti loze (npr. filoksere) i edukaciju vinara. Virovitica se profilirala kao stabilna i cijenjena vinorodna regija unutar Ugarske.
Značenje za današnje vinare
Početak modernih udruženja vinara koja i danas djeluju. Povećanje kvalitete vina i otvaranje tržišta. Njega vinske kulture i običaja – od martinjske tradicije do vinskih večeri.





